Danas postoje brojne vrste vrtnih ljiljana dobijene ukrštanjem samoniklih vrsta i njihovim pažljivim uzgojem i odabirom. Razlikuju se visinom, veličinom, bojom, oblikom, kao i brojem cvjetova koji rastu na cvijetnoj stabljici. Isto tako, postoje vrste koje imaju cvjetove vrlo ugodnog, blagog mirisa (longiflorum hibridi), oni koji imaju cvjetove vrlo intenzivnog mirisa (orijentalni hibridi), kao i vrste ljiljana čiji cvjetovi ne mirišu (azijski hibridi).
Kao ukrasna biljka, ljiljan je vijekovima bio motiv u slikarstvu i u sakralnoj umjetnosti. U hrišćanstvu, bijeli ljiljan posvećen je Bogorodici te predstavlja simbol čistoće i nevinosti. Stari Egipćani počeli su sa uzgajanjem baš za upotrebu u liječenju raznih bolesti.

Ljekovita svojstva
U narodnoj medicini ljiljan se upotrebljava za liječenje – čišćenje (detoksikaciju) očiju, kože, srca i uma, te postoji uvjerenje da posjeduje čarobna svojstva. Cvijet bijelog ljiljana upotrebljava se za liječenje: upale materice, infekcije, kod leukoreje, prolapsa materice.
Ljiljan ima i antitumorsko (citotoksično) djelovanje na tumor dojke – vodene bolesti, bolesti uha (upale, infekcije), kožnih bolesti (inhibinatorno djelovanje na herpes simplex – virus 1 i herpes simplex virus 2.), a poznata je upotreba latica koje su se močile u rakiji ili maslinovom ulju te stavljale na razne rane i opekotine od sunca, zračenja ili drugih povreda, svraba (hidrolat). Takođe, ljiljan se pokazao vrlo učinkovit i kod:
bolesti pluća (kašalj, depresivni kašalj, bronhijalni kašalj, bronhitis, astma, sinusi, katar pluća i dišnih puteva;
nervnog sistema i to za relaksaciju (nesanice, noćne more, tegobe pamćenja, nervoze, zabrinutost, anksioznost);
bolesti srca – aritmije, srčana insuficijencija, lupanje srca (ekstrakt);
bolesti probavnog sistema;
kod raznih parazita;
kod bolesti oka, pogotovo kod pojave tamnih krugova oko očiju, i osjetljivih očiju;
bolesti kostiju i zglobova – rema, artritis, bolna stanja (mast).

Upotreba lukovice
Lukovica se upotrebljava za liječenje:
kod spoljne upotrebe kao obloga za tumore, upale kože, čireve, otitis, konjunktivitis, apsces, kod suve kože, oteklina, bradavica na dojki, čireva (lukovica kuvana u mlijeku ili vodi);
za liječenje kurjeg oka, opekotina, rana, ožiljka (radi se mast od svježe lukovice ili tinkture jer nakon povrede kože ne ostaju ožiljci).
Polen iz cvijetova upotrebljava se za liječenje epilepsije.
Miris ljiljana je zaista jedinstveno čaroban, gladak, snažan, ženstven i dominantan. Eterično ulje upotrebljava se za liječenje čireva, upalnih gnojnih rana, modrica, te u kozmetici i parfimeriji. Ulje cvjetova u maslinovu ulju stari je narodni lijek za tretman kožnih tegoba kao što su osipi, lišajevi, ekcemi, psorijaza, tamnih mrlja i fleka na koži.
ČAJ (za navedena oboljenja):
1 do 2 supene kašike svježe lukovice
2 dl vode
Vrućom vodom prelijete usitnjenu lukovicu, poklopite da odstoji pola sata i procijedite. Uzimate 2-3 šolje čaja na dan. Napomena: Lukovicu možete i kratko prokuvati u vinu ili iscijediti sok.
TINKTURA:
200 grama lukovice
1 litar 70% alkohola
Potopite u alkoholu 30 dana i procijedite. Uzimate 3 puta po 20-30 kapi s malo vode ili čaja. Napomena: Tinkturu možete raditi i od latica. Mažete bolna mjesta kod svih navedenih tegoba. Kontraindikacije: Nisu poznate.

UPOZORENjE:
Vlasnici mačaka trebali bi izbjegavati sadnju ljiljana u svoje vrtove ili na mjesta dostupna njihovim mačkama. Naime, svi djelovi ljiljana vrlo su otrovni za mačke i nakon što ih ona pojede (čak i male količine mogu biti fatalne) može doći do povraćanja, letargičnosti i gubitka apetita kod životinje. Sve to su posledice polaganog zatajivanja bubrega (u periodu od 36-72 sata), što može završiti kobno za mačku, ako joj se odmah ne pruži odgovarajuća veterinarska pomoć.Priredila:A.Š.